Amatul Karim امه الکریم

Evo nekih interesantnih aktivnosti koje možete raditi sa svojom djecom.

Svi volimo našeg Poslanika (neka je mir i salavat na njega). Jednostavno zato što nam je dostavio Božiju uputu i pomogao nam da nađemo put do Istine. On je nazvan 'svjetlom', kao što Svemogući Allah kaže: (...) A od Allaha vam dolazi svjetlost i Knjiga jasna. (El-Ma'ida, 15). Zbog toga je prirodno da našoj djeci usadimo ljubav prema Poslaniku. Također trebamo nastojati da naša ljubav prema Poslaniku, a.s., raste iz dana u dan.

Želim naglasiti da nam ljubav prema Poslaniku, a.s., treba biti motivacija u slijeđenju plemenitih principa koje je postavio da upravljaju našim životima. Nezamislivo je tvrditi da volimo plemenitog Poslanika, a.s., i u isto vrijeme raditi sve što je u suprotnosti s njegovim učenjem. To nije ljubav. To je samozavaravanje!

Muslimani širom svijeta nikad ne prestaju spominjati Poslanika, a.s., i donositi salavate na njega. Ali zašto ne organizovati sedmodnevnu porodičnu aktivnost o životu Poslanika, a.s? Zbog čega ne bismo svaki dan posvetili novoj aktivnosti? Ili možemo svaki dan uključiti različite aspekte svake aktivnosti. Kojugod metodu odaberemo, ovim odajemo prizanje velikoj ulozi koju Poslanik (neka je na njega mir i salavat) ima u našim životima.

Kako bismo izazvali takve plemenite emocije u porodici, neka svako sjedne sa olovkom i papirom, i razmisli o idejama za aktivnosti u vezi Poslanikovog, a.s., života, a zajedno odlučite o njima.

Neki savjeti za te aktivnosti:

1. Putujte s Poslanikom a.s.

Nabavite kartu Arabije, ili još bolje, neka je djeca precrtaju iz atlasa. Zatim označite različita mjesta kojima je on putovao iz Mekke u Medinu. Svako bi trebao istražiti neko od putovanja i prezentovati ga cijeloj porodici za vrijeme porodičnog razgovora ili sastanka.

2. Budite se sa Poslanikom, a.s.

Poslanik, a.s., bi se svaki dan budio prije zore (fedžr) da obožava Allaha i čini zikr (sjećanje na Allaha). Dok je gledao u nebo, čitao bi zadnji dio sure El-Imran i razmišljao o svemiru i njegovom Stvoritelju. Ovo je odličan način da se približite Allahu dok imate najbolju koncentraciju, jer je tada um bezbrižan od svakodnevnih briga, a Allah nam je jako blizu. Nakon što bi zora nastupila, Poslanik (neka je na njega mir i salavat) bio klanjao, a onda razgovarao sa ljudima koji bi ostali poslije namaza. Neka se cijela porodica budi na ovaj namaz. Podstičite ih da se na najljepši način bude radi obožavanja Allaha onako kako je Poslanik radio.

3. Organizujte večer priča

Ovo se može raditi pred spavanje, nakon što djeca dođu iz škole, ili bilo koje drugo vrijeme pogodno za učenje. Prvi korak ka ljubavi prema Poslaniku te učenju od njega je poznavanje njegovog života i onoga zbog čega je bio veliki čovjek. Možete kupiti dječije knjige o njegovom životu, ili ih čak slušati na kaseti dok se vozite autom na putu do ili od škole. Možda svako u porodici može odabrati jednu priču koju će ispričati drugima. Ovo će uključiti istraživanje i čitanje.

4. Spavajte kao on

Poslanik (neka je na njega mir i salavat) je spavao na poseban način. Prije spavanja bi činio dovu. Kao izraz vaše ljubavi mogli biste jednu noć spavati kako je Poslanik spavao. Neki muslimani uvijek tako spavaju, iako nas vjera na to ne obavezuje. Poslanik je spavao na desnoj strani sa desnom rukom ispod desnog obraza. Prije odlaska u krevet bi uzimao abdest . Učio bi jedni ili dvije dove i nekoliko kratkih dijelova Kur'ana. Možete naučiti napamet i njegove dove sa razumijevanjem značenja i kopirati ih za ostale u porodici.

5. Jedite kao on

Postoje predaje o vrsti hrane koju je Poslanik, a.s., jeo i najviše volio. Napravite spisak te hrane. Kada je cijela porodica na okupu, neka jedna osoba priča o Poslanikovom ponašanju za vrijeme jela. Najbolji za to je mlađi član porodice. Naprimjer, Poslanik je savjetovao muslimane da jedu tako da im bude puna samo jedna trećina stomaka. Prije jela također treba oprati ruke, reći „bismillah" (u ime Allaha) i druge dove prije početka. Treba jesti desnom rukom.

6. Klanjajte kao Poslanik, a.s.

U Poslanikovo vrijeme, kada bi imam za vrijeme namaza pogriješio u učenju Kur'ana, drugi bi ga ispravili. U sedmici učenja vaše djece da žive kao Poslanik, neka svaki dan neko drugi predvodi namaz, a ostali neka ispravljaju greške, ako ih ima. To neće samo biti navikavanje na sunnet, već će podučiti i poniznosti.

7. Igrajte se kao Poslanik, a.s.

Poslanik je shvatao važnost zabave i igre. On bi se trkao sa svojom ženom Aišom, r.a. (neka je Allah zadovoljan njome), a ona bi ga uglavnom pobjeđivala. S ashabima je plivao i hrvao se. Sa njima bi se i šalio. Volio je djecu i igrao se sa njima. Muslimani ne smiju zaboraviti ovaj dio njegovog života. Trkajte se sa supružnikom u dvorištu; namjestite bazen za djecu; uključite djecu u neku sportsku aktivnost.

Izvor: IslamOnline.net
Prijevod i obrada: IslamBosna.ba

U bistroj vodi pronalazim osmjeh koji je davno nestao, ogledalo izvora gasi žeđ koju sam sam davno zagubila...sve je tako mirno i tiho, i razumljivo u tišini. Blagi glas rijeke uranja u misli i ponavlja misli da se ne zaborave, da se ostvare...Ta rijeka sliva svoje tokove u tek rođene zjenice, podučava ljepoti života one koji su žedni i svjesni.

Ni oblacima tama više nije saputnik, oživljeno proljeće spušta kiše u rijeke bujajući u znanju, sve se rađa ovim proljećem, mogla bih reći...Oživljene priče cvrkuću sudbinom, odzvanjaju u mislima punim jačine i davno zacrtanim ciljevima...Sve se vratilo i sve je tu gdje je trebalo da bude...Ona rijeka dala je smisao postojanju ptica i zvukovima ljepota koje slijede...

Odjedanput nisam ja u svijetu, već svijet u meni, složene su riječi onako po redu kako dolikuje za njih same, nema više razbacanih neiskorištenih i zagubljenih misli...Sklopljeni su dijelovi kućišta u sistem Imana koji snuje...jedan san već odsanjan...

Stid je osobina na koju islam podstiče kako muškarce tako i žene, jer je to osobina koja sa sobom donosi svako dobro, s tim da je stid izraženiji kod žene shodno njenoj ženskoj prirodi i tjelesnoj građi: "Zar one koje u ukrasima rastu i koje su u prepirci bespomoćne?" (Prijevod značenja Zuhruf, 18.)

Njemačka je zabranila nošenje vjerskih simbola i odjeće za nastavnike i druge državne službenike, što predstavlja diskriminaciju muslimanki koje nose mahrame na glavi, iznosi Human Rights Watch u svom izvještaju.

Izvještaj na 67 strana nosi naziv 'Diskriminacija u ime neutralnosti: Zabrana mahrama za nastavnike i državne službenike u Njemačkoj', izvještaj je zasnovan na ospežnim istraživanjima u trajanju od preko osam mjeseci. On analizira utjecaj zabrane na ljudska prava kao i njihov utjecaj na živote muslimanki koje rade kao nastavno osoblje, uključujući one koje su zaposlene već duži niz godina. U izvještaju stoji da je sama zabrana prouzrokovala da se mnoge od njih odreknu svojih karijera ili su bile primorane da napuste Njemačku kao svoje dugogodišnje prebivalište.

Ovi zakoni u Njemačkoj jasno ciljaju na mahramu, prisiljavajući da žene koje ih nose biraju između posla i svojih vjerskih uvjerenja, izjavio je Haleh Chahrokh, istraživač zadužen za Evropu i Centralnu Aziju ispred Human Rights Watcha. Izvršena je dvostruka diskriminacija i na temelju spola kao i na temelju vjerskih uvjerenja.

Polovina od 16 država Njemačke - Baden-Württemberg, Bavaria, Berlin, Bremen, Hesse, Niedersachsen, Nordrhein-Westfalen i Saarland - imaju zakone koji zabranjuju nastavnom osoblju u javnim školama (i u ostalim državnim službama u nekoliko država) nošenje mahrama na poslu. Zakoni su donijeti u posljednjih pet godina, počev od donošenja sudske odluke 2003. od strane Ustavnog suda gdje stoji da je vjerska odjeća dozvoljena izričito ukoliko je propisana zakonom. Drugih osam njemačkih država nemaju takva ograničenja.

Pojedini zakoni dopuštaju određene iznimke za kršćanske i 'zapadnjačke' kulturne tradicije. Nijedan od zakona eksplicitno ne cilja na mahramu, ali parlamentarne debate i službena 'objašnjavajuća' dokumenta prije samog uvođenja zakona jasno stavljaju na znanje da se zapravo i radi o mahrami. Svaki sudski spor o ograničenjima (najnovije zakonsko pravilo je od 26.aprila 2009. godine, o slučaju iz Baden-Württemberga) je vođen po pitanju mahrama.

Tvrdnje da ova ograničenja ne diskriminiraju baš i ne stoji, rekao je Chahrokh, u praksi, pogođene su samo muslimanke koje nose mahrame.

Istraživanje za izvještaj obuhvatilo je i intervjue s muslimankama u Njemačkoj koje su zapravo i pogođene zabranom. Nastavnom osoblju je rečeno da skinu mahrame ili će se pokrenuti disciplinski postupak.

Državni zvaničnici opravdavaju ograničavanje na temelju toga da nastavno osoblje ima dužnost da obezbijedi školi neutralno mjesto po pitanju religije i ideologije. Ali nema dokaza da su nastavnici prekršili tu navedenu dužnost. Umjesto toga, sama zabrana dovodi u pitanje tu istu neutralnost.

Prema ljudima bi se trebalo odnositi na temelju njihovog ponašanja, a ne na temelju vjerskih simbola koje nose, izjavio je Chahrokh, ukoliko postoje konkretne brige o pojedincima, oni bi se trebali tretirati kroz obične disciplinske postupke, od slučaja do slučaja.

Pojedine nastavnice su izjavile za HRW da im je kao alternativa za mahramu ponuđeno da nose duge šešire, ili da vežu mahrame na atipičan način, ali naravno te ponude su odbijene. Kao ishod ove zabrane, pojedine žene su napustile svoje domove u navedenim državama ili samu Njemačku, dok su druge skinule mahrame kako bi sačuvale posao, nakon godina studiranja i ulaganja u svoj obrazovni razvoj. One su se požalile da se osjećaju otuđenim i isključenim, čak iako cijeli svoj život žive u Njemačkoj.

Pristalice ograničenja nošenja mahrama često uvjeravaju da zabrana štiti žene od ugnjetavanja, da ih 'osnažuje'. Žene koje je HRW intervjusao izjavile su da su slobodnom voljom izabrale da nose mahrame i da je sama zabrana daleko od 'osnaživanja', već im samo donosi pogoršanje društvenog položaja. Jedna žena je izjavila: Dok smo bile u čistačice u školama, onda nisu imali problem s mahramom.

HRW poziva vlade država da promjene i ukinu zakone o zabrani vjerske odjeće i simbola i obezbijede da njihova zakonodavstva i procedure budu u skladu s njemačkim međunarodnim obavezama po pitanju ljudskih prava. Njemačka država mora garantovati propise koji ne vrše diskriminaciju po pitanju spola ili vjere, te da sloboda vjeroispovijesti i izažavanja bude potpuno zaštićena i zagarantovana.

Izvor: IslamOnline.net
Prijevod i obrada: IslamBosna.ba

Allahuma Alif baina qulubina wa aslih dhata bainina. Amin

Allahu približi naša srca i ojačaj veze među nama. Amin

Pitanje: Esselamu alejkum we rahmetullahi we barakatuhu,

U mnogim hadisima koje prenosi Muslim, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, se zaklinje vjernicima govoreći im "Tako mi Onoga u čijoj je ruci duša Muhammedova..." Pitanje je sljedeće: Da li je "ruka" metafora moći, snage, volje, odlučnosti Allah s.w.t.? Ili se radi o konkretnoj ruci? Znam da u okviru uleme postoje dva različita stanovišta u vezi ove teme, ali kakvi su argumenti za ovaj ili onaj stav?

Odgovor: We alejkumusselam we alejkum we rahmetullahi we barakatuhu, Prije nego li odgovorim na ovo pitanje neophodno je da spomenem pravilo kojeg se ehli sunnet vel džema’at drži kada su u pitanju Allahova svojstva, a to je da ehli sunnet pripisuje Allahu, subhanehu ve teala, svojstva koja je On Sebi pripisao u svojoj knjizi ili na jeziku svoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, bez t’atila (bilo kakvog nijekanja tih svojstava), temsila (upoređivanja Allahovih svojstava sa svojstvima Njegovih stvorenja), tahrifa (izvitoperavanja i tumačenja), i tekjifa (govor o kakvoći tih svojstava). S obzirom da je Uzvišeni Allah u svojoj knjizi i na jeziku svoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pripisao Sebi dvije ruke, i ehli sunnet vel džema’at pripisuje Njemu Uzvišenom dvije ruke koje dolikuju Uzvišenom Gospodaru a koje ne naliče rukama Njegovih stvorenja. Što se tiče dokaza njih je puno. Navešćemo samo neke: - Kaže Uzvišeni: „O Iblisu! – reče On - šta te je spriječilo da učiniš sedždu onome koga sam Ja stvorio svojim dvjema rukama?“ (Sad, 75) - I kaže: „Jevreji govore: ’Allahova ruka je stisnuta!’ Stisnute bile ruke njihove i prokleti bili zbog toga što govore! Ne, obje su ruke Njegove pružene, On udjeljuje koliko hoće!“ (El-Maide, 64) Što se tiče dokaza iz sunneta: - Od Ebu Hurejre, Allah bio zadovoljan njime, se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Allah, azze ve dželle, će (na Sudnjem danu) uzeti nebesa i Zemlju u svoje dvije ruke i reći…“ (Hadis bilježe Buharija, Muslim i drugi). - Od Abdullaha ibn Amra, radijellahu anhu, se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Obadvije Allahove ruke su desne.“ (Hadis bilježi Muslim) Šejh Usejmin, rahimehullahu teala, kaže: „Selefi su složni da Allah ima dvije ruke.“ ( Komentar Vasitijske akide, 192. str.) Nije nam poznato da je iko od uleme ehli sunneta svojstvo ruku protumačio kao snagu ili moć. To su uradile neke frakcije koje sebe lažno pripisuju ehli sunnetu i selefima, poput maturidija i kasnijih ešarija. Nema sumnje da je njihov govor neispravan jer je oprečan Allahovoj Knjizi, sunnetu Njegova Poslanika i koncenzusu selefus-saliha (ispravnih prethodnika). Ako bi se riječi „Allahova ruka“ tumačile metaforički u smislu Allahove moći i snage kako to rade neke zabludjele sekte, kakovog bi smisla imale riječi „šta te je spriječilo da učiniš sedždu onome koga sam Ja stvorio svojim dvjema moćima, snagama“. Zar Allah ima dvije moći ili dvije snage ? Isti je slučaj i sa drugim ajetom kojeg smo spomenuli: „Obje su ruke Njegove pružene.“ Možemo li reći: Obje su moći ili snage Njegove pružene?! Možemo li isto tako za riječi Uzvišenog u prvom ajetu sure Mulk: „Neka je slavljen Onaj u čijoj je ruci moć…“ reći: Neka je slavljen Onaj u čijoj je moći moć?! Allah, subhanehu ve teala, je Adema, alejhis-selam, odlikovao time što ga je stvorio Svojom rukom. Ako bi rekli da ruka znači moć ili snaga, gdje je onda odlika Adema, alejhis-selam, jer je Allah sva stvorenja stvorio svojom snagom i moći. Kako je moguće da Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uči ajete u kojima se spominje Allahova ruka, i sam spominje u puno hadisa da Allah ima dvije ruke, i zatim ne pojasni običnom svijetu od beduina i drugih da ove ajete ne shvate bukvalno, već da ruka u stvari znači moć, snaga ili nešto drugo? Zar da Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pojasni svom ummetu stvari mnogo manje od ove, poput načina obavljanja nužde, a da zanemari ovako krupne stvari koje se vežu za Stvoritelja, subhanehu ve teala i Njegova svojstva. Kako da ashabi, radijellahu anhum, nisu ove stvari pojasnili ljudima koji su primali islam, kako ove ajete ne bi shvatili pogrešno, kako ne bi pogriješili i shvatili da Allah zaista ima ruke?! Kako to da niko od selfus-saliha, počevši od ashaba, tabi’ina i tabitabi’ina, nisu pojasnili da se svojstvo ruke treba shvatiti metaforički kao moć i snaga a ne kao suštinska ruka kakva dolikuje Uzvišenom Stvoritelju?! Kaže imam Ibn Huzejme: Kažemo: „Allah dželle ve ala ima dvije ruke, kako nas o tome On Uzvišeni obavještava u svojoj Knjizi i na jeziku svoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. I kažemo isto tako: obadvije ruke Uzvišenog su desne, kako nas o tome obavještava Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom rukom će uzeti Zemlju a drugom smotati nebesa.“ (Tevhid, 83). Ešarije, maturidije i one koji su se poklopili sa njima, nije navelo da svojstvo Allahovih ruku protumače kao moć, snaga ili blagodat osim bojazan da Allaha ne poistovjete sa Njegovim stvorenjima, misleći da iz pripisivanja ovih svojstava Allaha proističe poređenje, što nije tačno. Jer svojstva različitih stvorenja, pored toga što imaju zajedničko ime (ruke, noge...) ne naliče jedna na druge pa kakav je tek onda slučaj sa svojstvima Uzvišenog. „Ništa nije poput Njega. On sve čuje i sve vidi.“ Zatim, pitamo ih: Ako ste svojstvo Allahove ruke protumačili Allahovom snagom, moći i tome slično, zar Njegova stvorenja ne posjeduju snagu i moć, a to vas opet dovodi do poređenja Uzvišenog sa Njegovim stvorenjima?! Stoga, dragi brate, u ovoj meseli nema dva mišljenja kod uleme ehli sunneta, već postoji jednoglasno mišljenje selefa s jedne i raznorazna mišljenja zabludjelih sekti s druge strane.

Odgovorio: prof. Idriz Bilibani

http://www.putvjernika.com/

 

Pokoja riječ ubere svoje vrijeme u beznačajnom trenutku spokoja. Zar spokoj postoji? Mir?

Mir kao mir ne postoji, uvijek je neki Nemir ili u nama ili oko nas...A zašto, ni sama ne znam.

Nedokučiva tišina bije i slaže riječi...Nastavljam misao...

Shvatim da je tišina prijatelj, tu je da bi doživili sjeme nade u izgubljenom polusvijetu. Ta tišina, da li je ona mir? Ko sam ja u tom miru? Ni to ne znam, možda čitač svojih pokrivenih misli, iznenadni prolaznik u labirintu svojih želja...

 Parlamentarno, tišina nastupa, ustupa mjesto govoru prolaznika, mijenja svoje vrijeme, prelazi u slabost. Mijenja odraz prolaznika u svoj odraz,  slama ogledala puna mrkih pogleda i postaje slušalac.

Zašto je tišina u mrkom pogledu toliko udaljena, zašto smo sami, kad nas je na svijetu toliko? Preuzimanje kontrole je slabost, otpuštanje iste je stid...

I dalje postoje mrki pogledi...Pitam se zašto kad je istina rečena...

SubhanAllah...

Pitam se u čemu leži pretjerivanje i činjenje zinaluka pod svaku cijenu? Na bloggeru je sve donedavno jedan malac il šta već, znao psovkama, uvredama, islamofobičnim komentarima nasrtati na narod kojeg ta osoba uopće očito ne poznaje. Nakon što mi se obratila jedna sestra, a zatim i druga, u nadi da riješimo taj problem, odlučila sam da vidim o čemu piše to malo neuko dijete. Pogledavši te patetične komentare shvatih u biti da je to  obično dijete, koje se krije iza nicka BGsindikat,i  vrijeđa muslimanski narod iz čiste razonode...Većina u kojima sam i sama bila smo ignorirali to misleći da će prestati s tim svojim poduhvatima njemu kao od životnog značaja...Jah. Međutim prestajao nije, mala čestica poput njega ne zna na kojoj se planeti nalazi, a kamoli da zna šta piše i kome se obraća. Odlučih da mu poručim nešto, više pedagoški, jer preodgoj mu očito fali, pa evo da barem na ovaj način pokušam, jer spuštanje na njegovu razinu komunikacije meni je nedoupustivo iz mnogih razloga...

Pa čestice mala, pokušaj da pretjerivanjem gledaš u sunce, oslijepićeš, pokušaj da zaroniš duboko u more i pretjeruj u tome kao u svom jeziku, utopićeš se, pokušaj da visoko letiš i pretjeruj u tome, past ćeš, pokušaj otići kroz šume izgubit ćeš se...pokušaj ostati u vatri da se ne opečeš,nećeš uspjeti....Ti svjestan nisi da svojim jezikom samo sebi štetiš, svojim pretjerivanjem, sebe dovodiš u opasnost, ni toga jel de nisi svjestan? E pa shvatićeš jednog dana inshAllah...samo pazi da ne bude prekasno!

Budi ponizan, a nemoj pretjerivati, ono  ne vodi ničemu dobrom...Smiri se i otključaj srce za sve dobro, a zauzdaj svoje loše osobine, niko nije savršen, al bit vjere je u tome da se samokontrolišeš, da ne daš lošem da ti zavlada srcem...Budi dobar, da bi zaslužio dobro. Nadam se da ćeš doći sebi jednog dana inshAllah,pa pokaj se, tu ti je spas!

Hadis:

 "Ko mnogo govori, mnogo posrće, a ko mnogo posrće mnogo griješi, a ko mnogo griješi najprije će u Džehennem."

Taberani

Kuda je prošao dan, dal je bio tu, dal sam promašila koju stepenicu svojih misli...?

Jesam li putnica ili sanjarka? Ozebla kišnica na usnama izgorila je u davnom trenutku, ni povratka ni poleta nema...sve je blizu i daleko. Dokrajčena smisao ovog postojanja u viru lebdi, i ona rijeka zelena i ono sunce nestaju.  Kome se raduje Mjesec ako mraka nema, kome se budi zora ako srca nema?

U borbi pustoj i zemlji Svetoj u svakom dahu virovi nose sjene, a one mene da pogledam i posvijetlim poput krijesnice puteve slijepe, uzaludno iskušavajući sam ishod nastojanja...

U sefu naše kolijevke skrivene su priče o vjerovanju, ljudima, životnim putima, mislima, označenim počecima i krajevima, lovci na blaga promašuju svoju sreću u posljednjim klizištima, prolijeću sudbini kroz prste, mrežama kroz sašivene pragove, i ko smo mi da mjenjamo slijepe...i ko sam ja da prolijećem uzaludno nošena zastavama?

Kiša u padanju ne pogađa slučajnosti...

Zbunjenost na ljudskim licima svakim danom sve su veća i veća, svijet ide svojim putem, nošeno ljudskim nesporazumima, stradanjima, bolom, i sve to naravno zbog samih ljudi, svi su nezadovoljni i strani jedni drugima. Svaki dan se čekaju neke nove osvete,  patnje, a leđa se okreću vrlo lagano, više ni brat bratu ne vjeruje, sumnja se uvlači u svaku poru života...

I sve to tako prolazi, kao u brzopletom filmskom zapisu, ni mjere ni vjere...Bolno je koliko su nadanja postala siromašna u srcima. Ono što nam oči promatraju ne daju da se više ikada neke dobre osobine vrate pod kožu. Sve je postalo samoživo, strano, kao da je divljina stanište duša i jedini lijek za razbibrigu...Kada treba da se lomi svijet oko nas i u nama, slažu se, a kada se u vjeri trebaju naći neki odgovori tad se pasivnost pojavi u neograničenim količinama...

Svijet u kojem plutaju raznorazni umjetni osmjesi i obećanja još će ko zna koliko biti tu, ali

„Panta Rei“, neće ni ovakvo stanje moći zauvijek ostati, činjenice koje se već davno zapisane,dogodiće se inshAllah, one činjenice koje ignorišu oni koji nered stvaraju, promjeniće se sve...InshAllah što prije. Amin.

Selam alejkum we rahmetullahi we berekatuhu